Spremnost za školu u Waldorfskoj pedagogiji Članak niže prikazuje pogled Rudolfa Steinera na spremnost djece za školu. Waldorfski učitelji u pravilu bi trebali biti vođeni sljedećim oznakama dječjeg razvoja kod upisa u školu. One također mogu pomoći i roditeljima da osvijeste faze razvoja vlastitog djeteta. Ovaj popis preuzet je iz knjige Douglasa J. Gabriela: The Spirit od Childhood. U tekstu se naglašava: „Ovo nije čeklista kompetencija, već odskočna daska za stjecanje cjelokupnog dojma o djetetovom razvoju. Uvidom u kompetencije djece, učitelj će ući dublje u razumijevanje djetetovog razvoja, te moći prepoznati eventualne rane znakove fizičkih problema koji bi mogli stati na put učenju. Ovdje je vrijeme najbolji učitelj uz napomenu kako se razvoj ne može ubrzati.“ Lista spremnosti:
Danas postoji ogroman pritisak za akademskim uspjehom djece, koju roditelji žele što ranije upisati u škole i druge strukturirane programe. Ovdje dob djeteta i njegova visina nisu ključni, nego njegov razvoj. Vaše dijete može imati visok IQ, ali istovremeno i zaostajati u razvoju. U studiji Jamesa Uphoffa i June Gilmore: „Pupil Age at School Entrance“, zaključeno je: 1. kronološki starija djeca u razredu dobivaju u prosjeku mnogo bolje ocjene od djece koja su u razredu mlađa. 2. mnogo je vjerojatnije da će starija djeca u razredu uspješnije rješavati univerzalna testiranja. 3. mlađa djeca u razredu imaju daleko veću šansu pasti razred. 4. mlađa djeca u razredu mnogo su češće označena kao djeca s teškoćama u učenju, te im se češće dijagnosticiraju teškoće. 5. akademske poteškoće kod djece koja su -razvojno nespremna - krenula u školu često traju kroz cijelo školovanje, a ponekad i do u odraslu dob. Rudolf Steiner je o toj temi rekao: „Ljudi će prigovoriti da će tada djeca naučiti čitati i pisati previše kasno. To govore jedino iz razloga što se danas ne zna prava šteta preranog učenja čitanja i pisanja. Čitanje i pisanje, kako ih danas poznajemo, ne odgovara čovjeku prije nego dođe u nešto kasnije djetinjstvo -oko jedanaeste ili dvanaeste godine – i što je veći blagoslov nemogućnosti dobrog čitanja i pisanja prije te dobi, to je bolje za djetetove kasnije godine. Dijete koje ne može pravilno pisati s trinaest ili četrnaest godina (govorim iz vlastitog iskustva, jer ni ja nisam mogao pravilno čitati i pisati u toj dobi) nije toliko zakinuto za kasniji duhovni razvoj, kao što to jest ono dijete koje je sa samo sedam ili osam godina moglo savršeno čitati i pisati.“ (iz knjige Kingdom of Childhood) Službeni je stav Waldorfskih škola da prepoznaju prednosti kasnijeg upisa u prvi razred, dok dijete nije razvojno spremno za školu. Mnoga djeca u Waldorfskim školama tako provedu i DVIJE godine u vrtićkom programu. Originalni tekst: http://www.waldorfhomeschoolers.com/first-grade-readiness Ana Koren Friščić
0 Comments
Autor stručnog članka: Ivančica Jambriško Tijekom rada s djecom predškolskog uzrasta gotovo je nemoguće ne primijetiti utjecaj medija, bilo koje vrste, na njihovo ponašanje, pa čak i na način razmišljanja. Djeca mi, kao odgojitelju, kroz razgovor i igru, opisuju njihov način igre i komunikacije s vršnjacima, a to, između ostalog, uključuje i medije. Poznato je kako je jedna od funkcija medija zabava. Tu se podrazumijeva korištenje medija za odmor, opuštanje i razonodu (Labaš, Marinčić, 2016:4). Djeca žele, kao i odrasli, „pobjeći“ od stvarnosti i prepustiti se medijskim sadržajima koji ih opuštaju i zabavljaju (Labaš, Marinčić, 2016:4), što je u redu kada je u umjerenim količinama. Ipak, treba biti oprezan jer postoje i zlonamjerni, manipulativni sadržaji, koji mogu imati negativan utjecaj na djecu, primjerice izloženost nasilju ili širenje senzacionalizma. Mediji su ti koji, prema kultivacijskoj teoriji, postupno oblikuju pogled na svijet, pa tako ako su djeca izložena primjerima nasilja, ona će i sama s vremenom početi vjerovati da je svijet loš i pun nasilja. Nadalje, današnji su mediji puni vijesti koje nas o ničem posebnom ne informiraju, već nam prikazuju ekstravagantan način života poznatih osoba[1]. Kada se medijima, kao sredstvu prenošenja informacija i komuniciranja, doda neka didaktička funkcija, oni tada postaju nositelji i posrednici informacija u odgojno – obrazovnom procesu (prema Labaš, Marinčić, 2016). Odgovarajući medij kod djece će pobuditi interes za određenu temu, a samim time će se željeni sadržaji uspješnije upamtiti. Kako razvoj digitalnog doba uključuje i pojavu društvenih mreža i mobilnih aplikacija na pametnim telefonima i ostalim mobilnim uređajima i na TV uređajima, informacije su nam, pa tako i zabavni sadržaji, dostupni uvijek i svugdje (s pristupom internetu). Ovdje se javlja pitanje sigurnosti korištenja informacijsko komunikacijske tehnologije. Vjerujem kako djeca predškolske dobi ne znaju kako se na siguran način koristiti medijima, no dobrim usmjeravanjem i radom na svjesnosti o postojanju opasnosti može se puno postići. Bitno je da djeca vjeruju odraslima oko sebe (roditeljima, odgojiteljima) i da s njima, ali i sa svojim vršnjacima, redovito razgovaraju o korištenju medija te, ukoliko uvide neku od opasnosti, istu i prijave. Tu nastupaju roditelji koji bi trebali s djecom razgovarati o njihovom korištenju medija, u nekim okolnostima ih zajedno koristiti te zadati jasna pravila korištenja (Borić Letica, Borovac, Duvnjak i sur, 2019). Još jedna „zamka“ koju primjećujem kod djece je neshvaćanje ili teško shvaćanje granice između stvarnog svijeta i onog digitalnog. Djeca koja su tijekom provedene ankete izjavila da igraju neke od popularnih igara na pametnim telefonima ili tabletima, također pokazuju obrasce ponašanja nametnute kroz iste. Primjerice, dječak koji igra igru u kojoj je, kako navodi, „cilj ubiti što više protivnika“, je često agresivan i situacijama kada drugi ne rade ono što on želi i na način na koji on želi. Svakako se kod djece predškolske dobi ne može zanemariti i uloga roditelja. Rek i Kovačić navode (prema Ellen Wartella i sur., 2013) kako postoji korelacija između navika korištenja medija kod roditelja i navika korištenja medija kod njihove djece. Isto je tako bitna i povezanost stupnja roditeljskog obrazovanja s količinom korištenja medija kod njihove djece (Rek, Kovačić, 2018, prema Rideout i Hamel, 2006). Uzevši u obzir sve navedeno i želeći saznati što više o navikama korištenja mobilnih aplikacija i igara kod djece najstarije skupine u našem vrtiću (djece u 7. godini života do polaska u školu), provela sam anketu. Metodom ankete ispitala sam 14 djece, od toga 11 djevojčica i 3 dječaka. Anketu sam provodila usmeno, pokazujući logotipe najpoznatijih mobilnih aplikacija. Moja je glavna hipoteza bila da djeca mogu prepoznati sve prikazane logotipe mobilnih aplikacija i da barem tri aplikacije i sami koriste na svojim uređajima. Anketa je provedena tijekom lipnja 2021. godine. Pri prikazivanju logotipa aplikacije Youtube, 85,7% djece je izjavilo da ga prepoznaje i barem povremeno koristi. Svi su znali naziv aplikacije. Facebook je prepoznalo 71,4% ispitanih i svi su izjavili da ga oni ne koriste, ali su to vidjeli na uređajima svojih roditelja. Logotip aplikacije Tik tok prepoznalo je 64,3 % djece, nijedno dijete ju ne koristi, a dva su odgovora bila da „postoje i takve majice“. Logotipe aplikacije Viber i Whatsapp prepoznalo je 50% djece, svi koji su ih prepoznali izjavili su kako ih koriste za videopozive, ali nisu mogli sa sigurnošću reći koji je naziv aplikacije jer su logotipi slični, samo drugačije boje. Na pitanje koje uređaje koristiš za korištenje prikazanih aplikacija, 64,3% djece izjavilo je da je to pametni telefon ili tablet, a samo dvoje je odgovorilo da u svojoj sobi ima smart TV na kojem gleda Youtube. Da s njima sadržaj na Youtubeu gledaju roditelji izjavilo je samo 1 dijete (7,1 %), dok je njih 57,1 % izjavilo da roditelji s njima nikad ne gledaju Youtube, a da netko osim roditelja s njima gleda izjavilo je 42,9% djece. Mobitel samo za pozive i poruke koristi samo jedno dijete (7,1%), dok 78,6 % djece koristi mobitel za slikanje i snimanje videozapisa. Igranje igara na pametnom telefonu prakticira 78,6% djece, 14,3 % ne igra igre, dok se jedan ispitanik nije mogao sjetiti ni jedne igre. Većina djece (71,4%) izjavila je da igre igraju sami, a tek ponekad s roditeljima, braćom i prijateljima. Iako na malom uzorku ispitane djece, jasno je vidljivo da su većinu, no ipak ne sve logotipe djeca prepoznala. Ispitani najviše koriste aplikaciju Youtube i to isključivo u zabavne svrhe, a Viber i Whatsapp za komunikaciju. Smatram kako je nezaobilazno da se djeca koriste raznim medijima, koji iz dana u dan sve više ulaze u njihove živote, no bitan je ovdje odgojitelj, onaj koji će dijete, na njemu primjeren način, usmjeriti ka kritičkom promišljanju sadržaja koji dolaze putem medija. John Dewey, otac kritičkog mišljenja, definira ga kao „aktivan, ustrajan i temeljit proces traženja i primjerenog ispitivanja osnova ili dokaza za određeno vjerovanje“. Kritičko nam mišljenje nije urođeno, dakle, ono se uči. Od velike je važnosti da djeca tijekom boravka u odgojno – obrazovnim ustanovama nauče kritički promišljati poruke iz medija i tako postanu samostalni korisnici koji će moći prepoznati kvalitetan medijski sadržaj. Literatura: 1. Borić Letica, I., Borovac, T., Duvnjak, I. i sur. (2019). Izazovi digitalnog svijeta, Osijek: Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, 2019 2. Labaš, D., Marinčić, P. (2016). Mediji kao sredstvo zabave u očima djece, Medianali, Vol.12 (2018), No. 15 3. Rek, M., Kovačić, A. (2018). Media and Preschool Children: The Role of Parents as Role Models and Educators, sv. 9 (18), 2018, str. 27 – 43 4. https://www.medijskapismenost.hr/znanstvene-spoznaje-utjecaju-medija-razvoj-djece-mladih/ - posjećeno 18.lipnja 2021. 5. https://www.medijskapismenost.hr/kako-prepoznati-senzacionalizam-u-medijima/ - posjećeno 19.lipnja 2021. [1] Kako prepoznati senzacionalizam u medijima - Medijska pismenost Osvrt na stručni tečaj “Mladi i njihovo mentalno zdravlje“ Autor: Tihana Cikač U studenom 2021. g. prisustvovala sam stručnom tečaju od osam modula koji se proteže kroz pet tjedana, a naziv tečaja jest Young people and their mental health (“Mladi i njihovo mentalno zdravlje“). U nastavku slijedi sažetak tečaja te moja razmišljanja vezana uz izuzetno zanimljive teme o kojima je bila riječ na tečaju. Doprinos ovoj temi dali su istraživači sa Sveučilišnog medicinskog centra Groningen u Nizozemskoj i Sveučilišta Cambridge. Koristeći osobne priče, animacije, kvizove i intervjue, učili smo o temi mentalnog zdravlja te kako prepoznati uobičajene probleme vezane uz mentalno zdravlje. Štoviše, upoznali smo se sa strategijama koje možemo primijeniti kako bismo spriječili probleme mentalnog zdravlja te naučili što učiniti kada se i sami borimo s nekim od tih problema. Tečaj se bavio pitanjima kao npr.: Zašto dolazi do problema u mentalnom zdravlja, a osobito u adolescenciji? Što je to dobro mentalno zdravlje? Koja je razlika između normalnih tinejdžerskih problema i problema s mentalnim zdravljem? Koliko često se javljaju problemi mentalnog zdravlja?“ Tijekom osam modula koliko ih je tečaj imao dobili smo uvid u uobičajene probleme mentalnog zdravlja kao što su poremećaji hranjenja, depresija, anksioznost, autizam, ADHD, ovisnosti, antisocijalna ponašanja i psihoze. Zatim, dobili smo korisne savjete kako očuvati svoje mentalno zdravlje, odnosno koji su načini koji nam mogu pomoći da postanemo otporniji na svakodnevne stresne situacije kako nam one ne bi narušavale mentalno zdravlje. Znanstvenici tvrde da ljudi koji su otporniji na stres slušaju svoje potrebe i rade stvari koje im pomažu da se opuste. Vježbe opuštanja mogu biti vrlo različite za svakoga, a kao neke od njih ističu se
Naposljetku, kao zaključak tečaja mogli bismo reći kako je postizanje otpornosti na svakodnevne stresne situacije dugotrajan proces i potrebno je puno ulagati kako bi čovjek očuvao vlastito mentalno zdravlje i tako stvorio opušten, uravnotežen i zdrav način života. Potrebno je imati strpljenja sa samim sobom kako bismo radili na sebi i gradili svoj karakter. Ako nam nešto ne ide kako treba, to ne znači da nismo uspjeli, već da to moramo uzeti kao krivulju učenja za sljedeći put. Roditeljstvo – najteži životni poziv Osobe koje djetetu osiguravaju osnovnu skrb i zaštitu, zadovoljenje potreba, pomoć, podršku te vođenje kroz život. Tako su u definiciji opisani roditelji. Jesu li zadaće roditeljstva zaista tako jednostavne i jasne? Roditelji često opisuju roditeljstvo kao njihov najteži, ali najzahvalniji posao. Istovremeno, to je jedan od rijetkih poslova, za koji ne postoji formalna edukacija. !U svojem roditeljevanju, da li Vi kopirate iskustva iz vlastitog djetinjstva ili pak pokušavate izbjeći iste obrasce. Jeste li kompetentan roditelj? Kompetentan roditelj sebe doživljava kao osobu koja ima kontrolu nad tim dijelom svoga života, odnosno nad djetetom i kao rezultat toga osjeća se zadovoljan i sretan kao roditelj. Smatra da je roditeljstvo izazov koji može i zna prihvatiti, kojemu je dorastao jer posjeduje potrebne vještine i koji mu pruža životno zadovoljstvo i osjećaj uspješnosti. Zajednička karakteristika roditelja predškolske djece je da se aktiviraju kako bi socijalizirali, kontrolirali i disciplinirali svoju djecu Najteži dio roditeljstva Kako djeca rastu roditelji postavljaju sve veće zahtjeve i sve mu manje popustljivi te procjenjuju kada i do koje će mjere dijete vezati uza sebe ili druge odrasle, a kada će ga i do koje mjere osamostaljivati – ta procjena jedna je od najtežih umjetnosti jer postavlja temelj za kvalitetu trenutnog i kasnijeg odnosa djeteta i roditelja Koji je Vaš stil?
Najčešća su tri odgojna stila:
Različiti oblici roditeljskog ponašanja ILI dimenzije roditeljstva
Roditeljstvo – odgovoran, složen i „životni poziv“ Samo zato što smo biološki u mogućnosti imati djecu osjećamo se potpuno sposobni za roditeljstvo (?). Time je otežano društveno nastojanje usmjereno na podizanje kompetentnosti roditelja za roditeljsku ulogu. Proučavanje roditelja smatra se zadiranjem u privatnost života pojedinca. Ne postoje „čisti“ roditeljski postupci, usmjereni samo na jednu dimenziju roditeljstva, već je to skup vještina pod utjecajem jakih emocija. Uspješno roditeljstvo se uči, a rezultat uspješnog roditeljstva je sretna obitelj. Ana Koren Friščić, pedagoginja Literatura: M.Milanović: Pomozimo im rasti |
Archives
March 2022
Categories |